Kako se izrađuju kompozitne ljuske injekcijskom tehnikom
Što su kompozitne ljuske i kada se primjenjuju
Kompozitne ljuske su minimalno invazivni estetsko-funkcijski nadomjesci kojima se preoblikuju i poboljšavaju prednji zubi. Primjenjuju se kod diskoloracija, manjih fraktura, trošenja incizalnih rubova, diastema, blage rotacije, kao i za harmonizaciju oblika i proporcija. Za razliku od keramike, mogu se realizirati bez ili uz vrlo skromno brušenje zuba, a često su i reverzibilne te financijski pristupačnije.
Prednosti i ograničenja injekcijske metode
Injekcijskom tehnikom kompozit se aplicira kroz precizni predložak, što omogućuje:
- predvidljiv oblik i debljinu sloja
- odličnu kontrolu kontura i kontakata
- kraće kliničko vrijeme u odnosu na slojevito modeliranje
Ograničenja se odnose na:
- ovisnost o preciznosti dijagnostičkog plana i izrade predloška
- potrebu za suhim radnim poljem i strogo poštivanje adhezivnog protokola
- mogućnost marginalnog preljeva ako se ne koristi kvalitetan transparentnim silikonskim ključem i ne radi se postupno
Planiranje terapije i dijagnostika
Uspjeh počinje analizom osmijeha, fotografijom, skenovima/otisacima, ocjenom okluzije i parodontalnog statusa. Izrađuje se dijagnostički wax-up (analogni ili digitalni), a zatim se provodi mock-up u ustima radi zajedničke procjene estetike i fonetike. U ovoj fazi definira se broj zuba koji ulaze u zahvat, rubovi budućih ljuski te indikacija za eventualnu minimalnu preparaciju.
Laboratorijska faza: dijagnostički wax-up i izrada transparentnog silikonskog ključa
Na temelju wax-upa slijedi izrađivanje preciznog predloška. Ključni koraci uključuju:
- izradu matrice od adicijskog silikona visoke stabilnosti
- korištenje prozirnog materijala za prijenos, kako bi se omogućilo učinkovito fotopolimeriziranje kroz predložak
- optimiranje debljine radi čvrstoće i elastičnosti
Za prijenos se koristi indeks odnosno vodič izrađen od transparentnog silikona. Upravo se izradom transparentnog silikonskog ključa (odnosno izrađivanje transparentnoga silikonskoga ključa) osigurava točno preslikavanje dijagnostičkog oblika u usta. U praksi se kao pomoćni alat koristi i dodatni, netransparentni silikonskim ključem za provjeru graničnih linija ili kontrolu okluzije.
Klinička faza: priprema zuba i izolacija
Priprema ovisi o debljini planiranog sloja. Često je dovoljna samo mikroretencijska obrada:
- temeljito čišćenje površina zuba i uklanjanje biofilma
- selektivno jetkanje cakline 37% fosfornom kiselinom (15–30 s), ispiranje i nježno sušenje
- pjeskarenje glikolidnim prahom ili aluminijevim oksidom niske granulacije po potrebi
- izolacija ruber-damom za kontrolu vlage i mekih tkiva
Ako je potreban prostor za materijal, indicirana je minimalna preparacija cakline (0,2–0,3 mm) uz vođene burice i silikonskoga ključa kao referencu.
Postupak injektiranja kompozitnog materijala
Injekcijska procedura provodi se sljedećim redoslijedom:
- Primjena adhezivnog sustava sukladno uputama proizvođača (univerzalni adheziv s fotopolimerizacijom).
- Punjenje predloška kompozitom niske do srednje viskoznosti (flow ili injekcijski kompozit) – ravnomjerno, bez mjehurića.
- Pozicioniranje transparentnog silikonskog ključa na zube vođeno referentnim točkama.
- Lagani pritisak i kontrolirano injektiranje materijala kroz predviđene portove; višak se istiskuje rubno.
- Inicijalno polimeriziranje kroz prozirni ključ (prema preporučenom vremenu i snazi svjetla), zatim uklanjanje predloška i dodatno fotopolimeriziranje s više strana zuba.
- Postupak se može provoditi segmentno (npr. od središnjih sjekutića prema distalno) radi bolje kontrole kontura i kontakata.
Korištenje transparentnog silikonskog indeksa omogućuje vizualnu provjeru potpunog sjedenja i ravnomjernog tijeka materijala, a injekcijske tehnike time dobivaju na reproducibilnosti.
Završna obrada i poliranje
Nakon uklanjanja inhibiranog sloja kisikom slijedi:
- fino oblikovanje abrazivnim diskovima i gumicama
- definicija proksimalnih kontakata trakicama različite granulacije
- dorada cervikalnih rubova i prijelaza na caklinu pod povećanjem
- visokosjajno poliranje i provjera okluzijskih točaka u statičkoj i dinamičkoj okluziji
Pažljiva završna obrada smanjuje nakupljanje plaka i poboljšava dugoročnu estetsku stabilnost.
Odabir materijala i kriteriji kvalitete
Kvaliteta rezultata ovisi o:
- optičkim svojstvima kompozitnog materijala (translucencija, fluorescencija, opacitet)
- mehaničkim karakteristikama (otpornost na trošenje, modul elastičnosti)
- kompatibilnosti adheziva i protokola polimerizacije
- preciznosti predloška i stabilnosti silikonskog materijala
Za predloške su poželjni visokotransparentni silikoni s dovoljnom tvrdoćom da zadrže oblik pri pritisku, dok se za injektiranje bira kompozit koji kombinira dobru tečnost i dovoljnu čvrstoću nakon svjetlosne obrade.
Kontrola, održavanje i dugoročni uspjeh
Redovite kontrole uključuju provjeru rubne integracije, boje i okluzije, te profesionalno poliranje. Preporučuje se:
- kontrola 1–2 tjedna nakon zahvata radi sitnih korekcija
- polugodišnji pregled i po potrebi repoliranje
- nošenje udlage kod bruksizma radi zaštite novih površina
Dugoročni uspjeh ovisi o higijenskim navikama, prehrani, navikama opterećenja te kvaliteti inicijalnog plana i izrade.
Savjeti iz prakse u ordinaciji dentalne medicine
- Uvijek testirati mock-up i uskladiti očekivanja pacijenta prije injektiranja.
- Koristiti referentne incizalne i cervikalne vodilice u silikonskom predlošku radi stabilnog pozicioniranja.
- Raditi segmentno kod složenijih slučajeva s više zuba, kako bi se očuvala simetrija i kontakti.
- Uklanjati višak materijala odmah po uklanjanju predloška, dok je lakše obradiv.
- Dokumentirati svaki korak fotografijom; to olakšava komunikaciju s tehnikom i unutar tima u ordinacijama dentalne medicine.
Primjeri kliničkih slučajeva i tipične pogreške
- Zatvaranje diasteme između središnjih sjekutića: injektiranje kroz transparentnog silikonskog ključa s kontrolom papilarnog prostora i kontaktne točke.
- Rekonstrukcija trošenja incizalnih rubova: segmentni pristup i vođena debljina sloja radi pravilne vođene protruzije.
- Korekcija lokalnih diskoloracija: selektivno maskiranje opaknim slojem prije finalnog injektiranja.
Najčešće pogreške uključuju nedovoljnu izolaciju, neadekvatno fotopolimeriziranje kroz predložak, predebele rubove bez glatkog prijelaza na caklinu te prebrzu aplikaciju bez kontrole istiskivanja viška.
Uloga silikonskog ključa u preciznosti rezultata
Središnji alat ove metode jest vodič izrađen od prozirnog silikona. Preciznost silikonskoga ključa određuje:
- točnost prenesenog oblika i volumena
- stabilnost tijekom pritiska i injektiranja
- mogućnost vizualne i svjetlosne kontrole kroz materijal
U konačnici, kvalitetno planiranje, pažljiva izrada predloška i dosljedna primjena injekcijskom tehnikom omogućuju visoko estetske i funkcionalne kompozitne ljuske uz maksimalno očuvanje zubnih struktura.
Napomena o terminologiji: u tekstu se koriste izrazi transparentnog silikonskog ključa i silikonskim ključem u smislu prijenosnog indeksa za vođenu aplikaciju kompozita; oba pojma odnose se na isti koncept predloška izrađenog od prozirnog silikonskog materijala.
